Bog nikada nije daleko od čovjeka!

Bez onog početnog pitanja koje mu upućuje neki zakonoznanac: „Učitelju što mi je činiti da baštinim život vječni“ i završne Isusove riječi iz prispodobe: „Idi pa i ti čini tako.“ Ova prispodoba ostala bi lijepa priča, dostojna divljenja. A Isus je ispripovijedao ovu prispodobu ne samo da joj se divimo, nego da nas pouči i potakne, da nas uvuče u svoj božanski način razmišljanja i življenja.

U poslovnom, političkom, ekonomskom i estradnom svijetu postupak ovog samarijanca izaziva podsmjeh a možda i sažaljenja! Rekli bi neki kao  lud čovjek, luđak. Što bi bilo od mene i od mojih poslova kad bih se tako ponašao? Ovo Isusovo pripovjedanje nije recept za uspjeh u ekonomiji, politici, estradi za uspjeh u poslovima ovoga svijeta, ali jest recept uspjeha za život vječni! Prosječni čovjeku život vječni ne znači mnogo, rijetko o njemu razmišlja. Uglavnom se bavi zaradom, udobnim življenjem, ostvarenjem snova. Za onoga tko se ozbiljno bavi svojom vječnošću ova priča neće biti izvor podsmijeha već životni okvir u kojem će graditi svoju vjerničku okrenutost Vječnome.

Spašavanjem čovjeka najsličniji smo Bogu. Božjem Sinu koji i svoj vlastiti život dade za spasenje čovjeka. I vrijeme i novac i podjele i traženje krivaca i poslovi i slava i čast sve to blijedi pred bratskom zauzetošću za onoga tko je potreban naše pomoći.

Udaljiti se od ove istine znači ne samo okrenuti leđa Bogu nego i izdati poniziti samog sebe. To su učinili i svećenik i levit iz prispodobe; zaobišli su čovjeka u nevolji misleći da im bližnji smeta na putu i da se tako brže dolazi do Boga. Njima je sve jasno; ali im jedno nedostaje. Srce! Na scenu stupa Samarijanac, poganin, u očima mnogih propalica, od kojeg se nije očekivalo da poznaje Zakon. Upravo se po ljepoti i ljudskosti svoga srca razlikuje od ove dvojice. Ne čini ti iz neke prisile nego svjesno i slobodno “Dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom“ ove vrednote ljubavi i čovještva čine vjeru i vidljivom i  djelotvornom.

U osobnom susretu s Isusom Kristom vjernik traži smjernice kako odgajati svoje srce! Dok danas budemo silazili iz Jeruzalema u Jerihon. Iz  naših crkve u svijet hoće li se štogod promijenit u mom ponašanju? Ili ćemo i dalje vjerovati uglavnom u „naučenog Isusa“ koji ostaje u crkvi iza vrata koji nikako da siđe u naš svakodnevni život. S Bogom kojeg ne vidimo ili često ne želimo vidjeti mi nemamo problema, ali bližnji pored nas koji je njegovo konkretno očitovanje e tu nastaju problemi jer taj drugi nije brat već teret, suparnik, opasnost. Isus ne filozofira već jednostavno odgovara učitelju Zakona. „Idi pa i ti čini tako i znat ćeš tko ti je bližnji“. Budi ti bližnji svakom čovjeku!  Ne može ljepše i jednostavnije! Jedino te je ljubav kadra učiniti sudionikom  božanske naravi, baštinikom života vječnoga, ukoliko je oživotvoriš svojim djelima. A čovjek ko čovjek. Uvijek isti. Do  nepopravljivosti srce paralizirano sebičnošću razmišljda su Božje zapovijedi teške, nerazumljive, nekorisne i zato ih i ne pokušava svakodnevno živjeti kao izraz Božje ljubavi.

Bog nije daleko od čovjeka: Gospodin, nije daleko od tebe nego ti je posve blizu u tvojim ustima i u tvome srcu, samo valja htjeti ozbiljno poraditi oko svog spasenja. Prihvatiti ruku spasiteljicu koju nam je pružio u svome sinu Isusu Kristu te nas izmirio sa sobom njegovom krvlju na križu.

Učini Gospodine da se vratimo na tvoj put spasenja. Svojim svjetlom izliječi sva naša lutanja.  Svojom milošću dotakni naša srca da odbacimo ama baš svako ponašanje nedostojno tvojih izabranika i daruj nam srce po uzoru na tvoje Presveto Srce. Amen!

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 3 = 6