Čudna je ta stvarnost koju nazivamo sreća. Pomisliš da se skriva iza neke osobe, nekog iskustva ili neke stvari ali opet se na kraju pomalo razočaraš u sve to.
Tada pomisliš da je trebaš tražiti u kombinaciji tih iskustava, stvari i ljudi ili je jednostavno potražiti u okrilju nekih drugih a onda opet shvatiš da je nema ni tamo. Srce opet ostaje pomalo prazno, osjećaji zbrkani, misli nedorečene, a ti se pitaš zašto je život tako kompliciran i zašto je tako zamršen put do sreće.
A zapravo je put vrlo jednostavan i radi se o Isusu. Isus je ona sreća koju tražiš kada razmišljaš o svom životu ali sreća na jedan posve drugačiji način. Sreća u kojoj se prvo trebaš osloboditi svih onih beznačajnih stvari koje te opterećuju, svih onih briga koje nikuda ne vode, svih onih odnosa u kojima razmišljaš samo o tome kako ćeš nešto dobiti ali ne i dati i onda ostati s njime na izvoru života i ispuniti se svim onim što ti nedostaje.
Isus je sreća koju učiš iz iskustva kad stoput padneš ili kada se stotinu puta u nekoga razočaraš, pa razmišljaš od svega odustati a on te pozove sebi i dade ti snage da opet počneš ispočetka. Isus te nauči kako se pomiriti sa životom kada ti je teško i kako ponijeti svoj križ do kraja križnog puta ne ostavljajući ga kod svake veće zapreke. Isus se uči kako se nasmijati u teškoćama znajući da su sve one škola života u kojoj postajemo snažniji i odlučniji.
Isus nije očaranost za jedan dan, nakon kojega slijedi razočaranost. On je trajna životna sreća, sreća koja ispunja čovjeka do kraja, sreća koja prolazi preko križa i koja ne bježi od žrtvovanja. Isus je jedini put koji vodi k naprijed, shvatiš to kada vidiš da su svi ostali samo jedan začarani krug iz kojeg nema izlaza. Budi hrabar te poslušaj i prihvati u život njegovu riječ, nauči se trajno hraniti Euharistijom, tada ćeš otkriti kakva je sreća koju ti daje Bog.
