Isus nas želi učiniti novim ljudima koji neće biti opterećeni ničim što ovaj svijet smatra važnim

Mnogo događaja nam se iz događaju u životu koje na kraju ne razumijemo. Uvijek nam ostaju otvorena pitanja jer smo mislili da će jednostavno sve drugačije završiti.

Toliko se potrošimo. Toliko se razočaramo. Ostanemo prazni nakon svega. Izgubimo povjerenje. Kao nasukani u osamljenosti tada postavljamo mnoštvo pitanja koja u većini ostaju ne odgovorena. Nema toga tko nije okrznut boli duha koja je toliko naglašena i neizmjerno boli. Tad iz takvih iskustava sve se mijenja. U nas se uvlači nepovjerenje. Grade se tolike nevidljive obrambene kule i bastioni. Strah od ranjavanja nas je naučio da se zatvaramo i da sve oko sebe gledamo s povećalom. Sve ovo što smo prošli ili što prolazimo prošao je i naš Gospodin. Prošao je ovom zemljom čineći dobro. Susretao se s toliko ljudi. U njemu su gledali rješenje svih svojih problema. Zapravo im je i rješavao probleme. Oni koji su vjerovali oslobođeni su od demona, mnogi su ozdravljali od svojih bolesti. U gladi ih je nahranio kruhom s neba. Nema toga što nije učinio za njih. Poučavao ih i liječio njihovu duhovnu bol. Odbačeni su po prvi put imali nekoga koji se za njih zauzimao. Oni koji su bili na margini društva u njemu su imali prijatelja. Oni koji su prokazani kao javni grešnici imali su tješitelja preko kojeg su ponovno se vraćali u ljubavi Ocu. Svi oni koji su iskusili taj snažni Božji zahvat razumjeli su da je on onaj koji je došao donijeti novost života. Spasenje. No za ostale bio je samo kratkotrajna prilika za senzacije. Bila su bitna čudesa sve što je neobično. Gledali su toliko toga ali iz sveg gledanja samo su dobili ono što su željeli vanjštinu koja otvrdnuto srce nije otvorilo za Božju milost. Za takozvane pravovjerne bio je oponent kradljivac njihova mira i profesije na kojoj su stjecali svoj ugled i izvlačili korist od sirotinje i odbačenih. Ništa nova rekli bi smo.

No danas nam Isus daje spasonosne savijete kojima svoj život jedino možemo učiniti boljima i blagoslovljenima. On nas želi ojačati. Učiniti novim ljudima koji neće biti opterećeni ničim što ovaj svijet smatra važnim zato nam i kaže tako divno. „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.“ To je naš put u ovom svijet u kojem je doista važno sebe izgrađivati da nas ma koliko god boljela ljudska prevrtljivost da se izdignemo i da slušamo Božji glas. Jer uzaludno je praštati onom koji ne zna ni da je pogriješio ni da je povrijedio. Zato je toliko važno sebe staviti u poslušnost Božjoj riječi. Onima koji žive samo za sebe Božji glas bit će kojekakva grmljavina jer ga ne poznaju. Slijedimo svog Gospodina. Jer se proslavlja u nama i našem životu. „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“

Već današnjim danom polagano se pripremajmo za otajstvene dane koji nam dolaze. Zađimo već sad u prisutnost Božje ljubavi koja se za nas iznova predaje za naše spasenje. Koji nas nanovo u ovom vremenu svojom žrtvom posvećuje. Sve dok je Bog uz tebe nije bitno tko je protiv tebe. Za nas je došao da nas u svojoj ljubavi obujmi i donese nam blagoslov. „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“ Neka nam današnja nedjelja bude okrepa da se ostavimo svih okova razočaranja. Da ih ostavimo i krenemo zajedno s Kristom u novi otkupljeni život svetih.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 5 = 5