Kad sa svojim poteškoćama stanemo pred Gospodina, On ne pita za naše grijehe, već “Vjeruješ li u Sina Čovječjega?”

Kroz ovo sveto vrijeme Korizme pred nama su toliko dragocjeni evanđeoski odlomci nad kojima razmišljamo kako bi se nanovo rodili za život s Kristom.

Bog koji je život uvijek pred nas stavlja životne situacije kako bi smo zapravo se mogli poistovjetiti sa onim što je istina života. Bog nema potrebu sebe zatvarati, niti nikoga od nas kontrolirati. On je izvor života kako smo to čuli prošle nedjelje no nije on samo izvor on je još nešto snažnije on je svjetlo koje prosvjetljuje. Zato je i današnja nedjelja koju u liturgijskom vremenu nazivamo “veselite se”  pripravlja nas prema snažnoj milosti Boga koji je život. Život posvećen Bogu i darovan Njemu je izvor veselja.

Pred nama je izvještaj o ozdravljenju slijepca koji je toliko snažan pred našim životom. Jer uvijek se i mi prepiremo sa sobom i svima oko sebe o svim svojim životnim patnjama i uvijek mislimo kako su svi problemi posljedica određenih okolnosti ili pak da nas Bog kažnjava. Ponajprije u svemu mi danas doista živimo kao slijepci. Jer slijepi smo na životni poziv na koji smo pozvani. Slijepi smo pred onim što je život, a Bog se želi proslaviti u nama. Ovaj današnji izvještaj je poziv na novi i zauzetiji život u vjeri. Poziv da napustimo kratkovidnost i površnost i da uronimo u otajstva Božje ljubavi.

Ovaj slijepac danas je nama svjedok koliko smo se mi pogubili u vremenu jer se na sve uvijek opravdavamo. Kao da nam je važno uvijek naglašavati zašto vjerujemo pred onima koji nas ponižavaju u našoj vjeri. Krist je veselje života. Kad sa svim svojim poteškoćama stanemo pred Gospodinom onda on ne pita ni za naše grijehe ni za naše pogreške već nam uvijek postavlja pitanje “Vjeruješ li u Sina Čovječjega“? Tu je satkana sva mudrost života. Uvijek će biti onih koji će preispitivati Božje nakane. Uvijek će se naći onih koji će Bogu prigovarati. Uvijek će biti onih koji će u sebi gledati važnije, potrebitije od ostatka. Bog nas oslobađa od naše površnosti i loših prosudbi po svom životu. To je ono što zaustavlja toliki dragocjeni dar da se Bog proslavlja. Nema onih koji su povlašteni.

Ozdravljenje slijepca proizvelo je sljepoću velikih vjernika farizeja. Njihovo otvrdnuto srce uvijek je u bahatosti pred Bogom. Teatralno sebe stavljaju uvijek na prvo mjesto, a Bog im je kao kakva igračka s kojom barataju na svoj vlastiti utržak. Toga se oni boje. Odbijajući ozdravljenje slijepca oni odbacuju Isusa kao Mesiju te i dalje u svojoj naprasnoj diskusiji ostaju u distanci i ravnodušni pred svetim. Iscjeljujući slijepca Isus donosi novo stvaranje. Stvara a novi čovjek koji postaje posvećen novim životom.

Danas stanimo pred Gospodina sa svim svojim sljepoćama koje su uvijek prisutne. Od sljepoće svojih djela do svojih odnosa prema ljudima i onima s kojima smo okruženi. Otvarajmo se postati novi čovjek koji prepoznaje Isusa  koji nas usmjeruje prema životu svetosti obasjani njegovim svjetlom. Gospodin nas uvijek u ljubavi poziva, zato se otvorimo životu koji je oslobođen od bilo kakvih ljudskih ograničenosti. Prestanimo biti robovi onih koji se uvijek uvuku pod našu kožu i naš život žele ograničiti. Takvi ljudi prepuni su svoga životnog jala. Prepuni svojih ogorčenosti i koji uvijek unose otužan život. Dopustimo da nas Gospodin ozdravi, a onda i posveti, i u ljubavi pripravi na novi život veselja i radosti. „Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 1 = 5