Ne daj se Petrinjo, grade svetog Lovre!

Iza katastrofalne korona krize u Hrvatskoj, kada je prije Božića Stožer civilne zaštite RH ograničio kretanje svim građanima na područje županije stanovanja, nadošla je još jača kriza – razoran potres jačine 6,2 po Richterovoj skali na dan 29. prosinca razorio je Petrinju, Sisak, Glinu i okolna mjesta. Potres se osjetio u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i drugim zemljama. Strahovito podrhtavanje tla oštećivalo je zgrade u Zagrebu, Zaprešiću i takozvanom zagrebačkom prstenu. Strah i panika uvukli su se u ljude diljem naše domovine. A najviše je tuge, jada i suza proliveno je na područjima bliskim epicentru. Nekima je život spašen zahvaljujući djelićima sekunde i minute pred rušenjem zgrada u Petrinji, Sisku, Glini, Maji. „Zemlja se otvorila“.

Moje iskustvo

Nekoliko sati poslije toga stravičnog i razornog potresa zatekao sam se u jednoj obitelji blizu Zaprešića. Pitam svoga sugovornika, čovjeka u poodmakloj dobi: „Bojite li se novih potresa, novog podrhtavanja tla?“ A on odgovori: „Ne! Malo prije sam pročitao psalam 46.“ Kraj njega je na klupi bila Biblija. I ja sam uzeo Bibliju, i čitam:

„Bog nam je zaklon i utvrda,

pomoćnik spreman u nevolji.

Stoga, ne bojmo se

kad se ljulja zemlja,

kad se bregovi ruše u more.

Nek` buče i bjesne valovi morski,

nek` bregovi dršću od žestine njihove:

s nama je Jahve nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!“

(Psalam 46, 2-4)

Pribrao sam se i počeo razmišljati. Teško će biti stradalnicima u potresu približiti taj psalam. Petrinja, Sisak i okolica još nisu zaboravili rane koje ih peku iz Domovinskog rata, a eto opet katastrofe slične ratu. Eto straha, nesigurnosti, žalosti. Nakon Božića ostadoše, poput Svete Obitelji, bez krova nad glavom, pod vedrim nebom, uz cestu, ispred svojih porušenih kuća, ili u gradskom parku daleko od ruševne zgrade. Tko će tim ljudima ponovno dizati moral, dizati ih iz depresije, jačati vjeru u bolje sutra. „Ta dokle će grad mučenika imati konstantno iste mučenike?“ Tek izgradiše do temelja porušeni Božji dom svetom Lovri, a eto opet stradava njihov duhovni centar, izvor duhovnog mira i nade.  „Ta dokle ćeš?“, pitaju se već umorna i žalosna srca stanovnika Petrinje.

Društvene mreže

Ispunjen svojevrsnom tugom i nemirom, potresen scenama s tv. ekrana, plačem ljudi i djece, privatnim videosnimkama, „listam društvene mreže“ i imam što vidjeti, što pročitati. Ima svakakvih objava. Objava koje pogađaju u srce, objava koje motiviraju i objava koje opominju. Pokušavam ih memorirati, kopirati, zapisati.

Ovo je BANOVINA, a NE BANIJA!

1. Zar niste shvatili, ovo je Božja opomena. 2. „Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove, poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!“ 3. Sutra postimo za prestanak potresa i pandemije… Priključite nam se i proslijedite poruku dalje. 4. Pomoć su ponudile sve zemlje bivše Juge. Da li se oglasila naša Crkva? Možda mi je promaknulo! 5. Ljudi, dosta je bilo, treba se okrenuti vjeri i moliti za budućnost. 6. Gdje su u kriznim situacijama razni liberalni humanitarci? Povukli su se kao miševi, jer inače imaju takav obrazac ponašanja. Najpametniji su kada ne treba, svakom vole nešto izkomentirati, etiketirati, javno sramotiti, glumiti heroje kada nam ti heroji ne trebaju. 8. Na ulicama su opet „huligani” Bad Blue Boysi, Torcida, Armada, Kohorta, Sinjski Maligani, Funcuti, ratni veterani itd. Još uvijek pomažu starije, premještaju bolničku opremu, prenamjenjuju objekte u ambulante, upravo idu po selima nositi pomoć koja su sravnjena sa zemljom a to se krije, zašto? 9. A što rade liberalni humanisti? 10. Ništa, oštre pera za pametovanja nama opet sutra. 11. Provode dane u oazama samih sebe mjereći razmak između očiju ili pripremajući novu poslanicu narodu nakon što kriza prođe. Kao i 90-ih kada su bili manji od makova zrna a danas su im krila porasla kada su njihovi dijelom na vlasti samo do kada? 12. Hrvati, dobili ste čestitku za Božić, 6,3 po Richteru, jer se za Božić niste poklonili bojovnicima i Isusu, već Plen Kim Unu i Zlome. 13. Dragi narode da li čitaš poruke vremena? Pozivam sve, ama baš sve da se pokrene po svim crkvama klanjanje. Da se kajemo i Bogu vapimo za oproštenje. Ovi su znakovi posljednjih vremena, nisu normalni. Zbunjenost, nervoza, svađe, pljuvanje jednih po drugima, ogovaranje, to je jezik Sotone, a ne Božjeg naroda i djece božje. Zato zazivam na sve vas krv Kristou,  na našu domovinu i cijeli svijet. Da Krv Kristova slomi sve zavjere, ratove, bolesti, gladi, mržnje. I donese svoj sveti mir. Amen.

I ispričavam se svima koje sam povrijedio na ovim stranicama smutnje.

Prestao sam čitati, memorirati i kopirati komentare na društvenim mrežama.

Sjetih se da je župna crkva u Petrinji posvećena svetom Lovri mučeniku. Poželjeh više znati o toj župnoj crkvi. Prva crkva u Petrinji izgrađena je 1603. godine, a prvotna (stara) crkva svetog Lovre u Petrinji u kasnobaroknom, odnosno neoklasicističkom stilu 1780. godine. Više od pola stoljeća crkva nije imala stalne svećenike, a župa je postojala povremeno. Župa svetog Lovre stalno djeluje tek od 1677. godine u sastavu Vojne krajine, i bila je pod velikim utjecajem krajiških vojnih vlasti. Preživjela je teška razaranja Petrinje koja su napravili velikosrpski pobunjenici i JNA tijekom borbe za grad ljeta i rane jeseni 1991. godine. Značajna oštećenja pretrpjela je 2. rujna 1991., kad je potpukovnik JNA Slobodan Tarbuk zaprijetio hrvatskim snagama i ispunio prijetnju, pa je toga dana, uz druge civilne objekte, i crkva pogođena tenkovskim projektilima. Crkva je porušena do temelja 23. veljače 1992. godine. Do danas nije poznat počinitelj. Nakon miniranja i rušenja crkve do temelja, teren je očišćen od ostataka i na njezinom je mjestu zasijana trava i osmišljen park. Poslije vojne operacije „Oluja” i oslobađanja Petrinje na temeljima stare crkve 2004. godine sagrađena je nova koja je do detalja arhitektonski oblikovana po projektima stare crkve, u već postojećem gradskom parku. Od posljedica potresa 28. prosinca 2020. nastradalo je krovište crkve.

Zvono

Zvono, koje je zvonilo na misnom slavlju koje je u Mariji Bistrici predvodio Sveti Otac Ivan Pavao II., kad je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca, 16. listopada 1998., dovezeno je u obnovljenu župnu crkvu svetog Lovre u Petrinji. Zvono teško 325 kilograma i široko 830 mm, koje je izradila zagrebačka privatna tvrtka „Metal-Product”, petrinjskoj je crkvi darovala obitelj Stjepana Šafrana iz Zagreba. Zvono je privremeno stajalo na vrhu bistričke Kalvarije, ispred 12. postaje Križnog puta, i na tome se mjestu posljednji put oglasilo 16. listopada točno u 12 sati. Nakon toga zvono je preuzeo petrinjski župnik Ivica Šestak i postavio ga na zvonik obnovljene župne crkve.

Petrinja, Sisak, Glina i okolna mjesta dići će se iz praha i pepela

Još malo i nogom ćemo zagaziti u 2021. godinu, godinu u kojoj je 30. godišnjica raketiranja tornja župne crkve svetog Lovre mučenika u Petrinji. Crkva je porušena do temelja 1992. godine. Vjerni Bogu i svetom Lovri, te Majci Božjoj, Petrinjci su podigli novu crkvu. Iz praha i pepela, bez kamena na kamenu, niknuo je vrlo lijep Božji dom. Iz praha i pepela, sa suzama i mukom trebat će dizati na Banovini crkve, društvene zgrade, obiteljske kuće, gospodarske zgrade. Hrvati to mogu i znaju. Stanovnici i građani spomenutih gradova i mjesta moraju sačuvati prisebnost, vjeru i nadu u bolje sutra. U tome im na pomoći trebaju biti sve institucije RH, sve društvene i crkvene strukture. A isto tako Europska unija. Osim čisto ljudskog faktora, ponovno treba računati na pomoć s Neba, na pomoć i zagovor svetog Lovre mučenika, na zagovor Majke Božje Bistričke, te na zagovor svetog pape Ivana Pavla II., koji je svojom nazočnosti na Mariji Bistrici blagoslovio zvono za župnu crkvu u Petrinji. Vjerujem da će se Banovina ponovno obnoviti. Ostat će duboke rane u ljudima, koji su pretrpjeli mnogo. Ali neka ta patnja ne bude shvaćena kao prokletstvo, nego kao mogućnost još jačeg povratka Bogu i svetom Lovri, đakonu i mučeniku.

U mučeništvu Lovrinu

Vojevat vjera iziđe,

I vjeru, ljubav, ufanje

Smrt svjedočka potvrđuje.

Oltaru on je služio

K’o prvak službe đakonske,

Sirote je pomagao,

K’o Krista njih je dvorio.

U sveti boj on izlazi,

Al’ boka mačem ne paše,

Već crnu zloću dušmansku

On ljubavlju pobjeđuje.

Sad lovor-vijencem ovjenčan,

Zagovaraj nas, Lovrijenče,

I svima što te poštuju

Izmoli život pobjedni!

Ti vječnog grada uresu,

Sa svetima se raduješ

K’o slavni neba građanin

U vječnom domu Očevu.

Pomolimo se!

Daj nam, molimo, svemogući Bože, da ugasimo vatru naših mana, kao što si dao blaženom Lovri da odoli svojim mukama u vatri. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ ZA DOMOVINU

“Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen. “

Blaženi Alojzije Stepinac

Marko Štrok

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

25 − = 16