U rukama dobrog pastira kao što je to Krist njegovo stado je sigurno
Četvrta vazmena nedjelja ispred sebe ima lik dobrog pastira. Nakon uskrsnog izvještaja prošle nedjelje zalazimo u misterij ljubavi Božjeg milosrđa i životnog usmjeravanja. O Isusu kao Dobrom Pastiru govori čitavo deseto poglavlje evanđelja po Ivanu, a u ovom kratkom odlomku koji se danas čita na euharistijskom slavlju slušamo riječi kojima
Treba vremena da prepoznamo Isusovu blizinu i shvatimo da bez njega nema rješenja za naš život
Koliki su ljudi krenuli u tuđinu s velikim očekivanjem da će uspjeti, ali su se razočarani vratili svom prijašnjem načinu života. Koliki su krenuli na školovanje za zanimanje o kom su sanjali i koje su voljeli, koliki su krenuli prema karijeri koja ih ja mamila, ali su nakon neuspjeha bili
Tomina sumnja nije bila razočaravajuća, već tragajuća i spasonosna
Susret s drugim čovjekom rađa prijateljstvom i ljubavlju. Tako je i s vjerom. Ona se rađa iz susreta. U osobnom susretu s Uskrslim rađa se vjera apostola. Istina, teško se probija u njihovo srce i um jer još uvijek strah igra glavnu ulogu u njihovom životu. Vjera se ne može
Isus je uskrsnuo od mrtvih kao znak za sve koji su ga ljubili i slijedili; znak da je ljubav jača od smrti
„Nek usklikne sad nebesko mnoštvo… Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana bljeskom i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja nek se osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka!“ Ovaj je dan znak naše nove nade u milosrđu Božjem koji nam daje radost svojega mira. Krist čiji spomen uskrsnuća danas slavimo
Cvjetnica: Prepoznajmo sebe kao živo Evanđelje i pratimo ga do Kalvarije!
U našim rukama danas je maslinova grančica. Koliki će i ne razmišljajući uzeti u ruke tu istu grančicu masline i donijeti je na blagoslov, nek se nađe. Onako iz običaja i kršćanske tradicije. Tek promatrana kao znak koji upućuje na Krista, ona je vrijedna razmišljanja jer je ponajprije izričaj prvog
Sv. Josip – primjer kako se bez buke i puno riječi izvršava Božji plan u životu
Duboko u ljudsku dušu usađena je težnja da se čovjek istakne, da se u nečemu proslavi, da bude u nečemu poznat, da bude prvi, da izazove divljenje drugih ljudi s kojima živi i koji ga okružuju. Nevjerojatno je što sve ljudi izmišljaju da bi postavili rekord, da bi postali poznati.
Onaj kome je oprošteno prašta i u iskustvu oproštenja ima predokus vječnog života
Čovjek današnjice fokusiran je u većini prema sebi. Preosjetljivi smo na svoju osobnost. Sve je okrenuto prema nama i zapravo smo sebe stavili u centar života i svi oko nas trebaju nam posvećivati pažnju. Nikada nismo bili tako udaljeni od stvarnosti, a sveprisutni. Nikad više nezadovoljstva i niskog samopoštovanja. Sve
Križni put – don Damir Bistrić
Uvodno razmišljanje „Tješite, tješite moj narod, pripravite Gospodinu put kroz pustinju, evo, evo Boga vašega.“ (usp. Iz.40, 1-10) Upućujemo se putem pravednika, putem našega Spasitelja Boga i čovjeka Isusa Nazarećanina kako bismo shvatili svu svoju povezanost s Bogom tješiteljem, Bogom pomiriteljem, Bogom koji ljubi svoj narod, Bogom koji je živio
Ne postoji grijeh koji ne bi mogao biti oprošten, ni udaljenost koju ne bi moglo sustići Očevo milosrđe
Liturgija i čitanja četvrte korizmene nedjelje otkriva nam Boga kao Oca, njegovu dobrotu i milosrđe. I cijeli naš kršćanski život jest jedno veliko hodočašće prema očevoj kući; kući dobrote i milosrđa; kući mira i smirenja vlastitog srca. Čovjek koji nosi u sebi narav koja je ranjena grijehom neprestano čuje u
Potrebno je trgnuti se i reći: Ustat ću i poći svom ocu!
Današnja prispodoba o rasipnom sinu i milosrdnom ocu svima nam je poznata. Da li se može išta nadodati na tu već toliko puta iščitanu temu? No u njoj uvijek se nešto novo pronađe i savjest se probudi i uznemiri. A to je dobro. I doista svatko bi se od nas
