Unesimo cijeloga sebe u evanđelje, Krist je za nas dao cijeloga sebe.
Nemojmo kalkulirati što ćemo dobiti a što izgubiti ako krenemo za Isusom. Kada se promijeni naše srce shvatit ćemo da je dobitak neuspredivo veći. Ali do preobrazbe treba doći i potrebni su sati na koljenima koji će nas učiniti drugim ljudima. Ne smije sve ostati samo na odlukama i na pokojoj molitvi. Vjera traži žive svjedoke, ljude koji se neće samo razbacivati vjerskim citatima već ljude koji će po njima doista i živjeti.
Unesimo cijeloga sebe u evanđelje, ne djelomično, ne trenutačno. I onda kada nam se čini da smo miljama daleko od svoga cilja, Bog zna pravo vrijeme ostvarenja svakog našeg cilja. Nemojmo odmah očekivati da ćemo uživati u svim plodovima svoga rada, da će nas ljudi hvaliti zbog toga što činimo. Kada učinimo sve što smo mogli recimo „sluge smo beskorisne“ shvaćajući koliko je zapravo svega onoga što je iza vas zapravo dar Božji a ne nikakva naša zasluga.
Otisnimo se na put evanđelja hrabro, neka naše čitanje Svetog pisma bude duboka promjena života a da bi to bila treba prije svega početi duboka promjena razmišljanja. Ako naša duše svijetli iznutra ne dajmo nikome da ugasi taj naš sjaj, da strahovi i sumnje potamne našu zanesenost i susrevši se sa zaprekama odustanemo od svoga cilja. Kada osjetimo koliku nam ljubav Bog dao shvatit ćemo da nismo stvoreni za male stvari.
Unesimo cijeloga sebe u evanđelje. Umjesto da se previše oslanjamo na druge i da raste lista naših razočarenja, oslonimo se na Krista i osjetimo koliko je to moćna stvar u životu. On je jedini oslonac kojega ništa u ovom svijetu ne može poljuljati. Život postaje vrijedan življenja kada se osloniš na Krista i s njime kreneš u novi dan. Nasmije se on tebi i ti njemu i znadeš da je pred tobom veliki put da vratiš osmijeh na lica ljudi, ljubav u srce i dostojanstvo u njihove živote.
